<body>

Anime openings
Rihanna
BUCK-TICK
KAT-TUN
t.A.T.u.
T.M. Revolution
Evergreen
Gackt
Sugababes

Hany-ohime ~ sama
Geishas
Décoration pour la maison
Gyaru gals
Bougies
Choses vintage
Couleur turquoise
Pin-up filles


31.01.2009.

Where did my watch went? Have you seen it?

Vrijeme više prestaje da ima svoju stalnu brzinu. Doduše, kada promislim nikada je nije ni imalo, ali znala je ona kadkada da bude manja. Znalo se ono i sporije kretati. Kako svaki dan živim ono sve brže odlazi. Ne mogu ga ni uhvatiti; Taman kad mi se pričini da je usporilo, pokušam ga shrvati, a ono opet pobjegne. Previše se zavaravam stvarima. Isuviše mislim da su nebitne stvari bitne i obratno. Ne presuđujem prihvatno. Bacam mladost na bezvezarije. Pokušavam da od svijeta načinim pravdu. Ta ona je već davno izbljedila. A oči moćnika su zamazane šmminkom, pa ne vide dobro. Ne razlučuji pravdu od nepravde i dobro od lošega. Neću više pokušavati načini pravdu iz nepravde. Neka nepravda ide svojim putem, a ja svojim. Jedino čemu se mogu uvijek nadati je da nam se puti nikada neće susresti.

16.01.2009.

I like "baby steps"

Veoma dugo vremena mi je trebalo da se odlučim na ovaj čin. Na ovaj povratak. Iako sam rekao da se ne vraćam, barem ne još. Ali nakon 6 mjeseci ne pisanja, osjetio sam potrebu da imam nešto što će natjerati moje prste da dotaknu plastične pločice, i da se na ekranu pojave digitalne tačkice. Trebalo mi je nešto što će mi biti droga. Trebala mi je obaveza. Ne znam da li će biti zaista, ali kada budem imao potrebu ispisati riječ-dvije-stopet, imaću mijeto za to. Ne očekujte previše. Ako bude onih koji će očekivati, u ostalom.


Noviji postovi | Stariji postovi

Zamišljam, i zamišljam.
Zamišljam kako stojimo tu,
na biserno bijelom snijegu,
pod uličnom svjetiljkom.

Moje maštanje prekida prodoran zvuk sluge,
koji se spušta niz ulicu.
Taj preljepi,
zamišljeni,
trenutak,
obavijen snježnim pokrivačem činio se vječnim,
kao i trajanje Zemlje,
svijeta.

Savršeni bijeli anđeo,
pred mojim očima graciozno pada
na hrpu svojih bisernih prijatelja,
te biva zaboravljen od svih svojih,
postaje meta životinja.
Sebičnih životnja,
svezanih očiju,
zaglupljenih pojmom savršenstva.

Meta ljudi koji ne znaju šta je život,
koji ne znaju živjeti život,
ne znaju šta je taj pali anđeo.

Koliko žartava pogiba,
biva uništeno,
da bi biserni anđeo postao.
I onda, na kraju,
pogiba pod njihovim željeznim dijamantima.

Pa na kraju,
odlazi,
uskršnjava,
biva žrtva,
žrtva za drugog anđela.
Drugog anđela,
koji će pasti kao i on,
i nestati,
i uskrsnuti,
za sljedećeg
i tako u nedogled, u beskraj.

I opet će me pali anđeli podsjetiti na njegovu braću,
njegovu braću koja pogibaju
i pod mojim dijamantima,
i pod njima nestaju.

Ali ja znam gdje ti anđeli oslaze.
Odlaze na nebo.
U raj, bolji svijet.
Svijet gdje neće biti čeličnih kolutova,
željeznih dijamanata.
Tu nema mijesta bezosjećanima,
onima bez srca,
duše.

Oni ne zaslužuju živjeti tu.
Ne zaslužuju osjetiti draži Božanske topline,
božanskog osjećaja,
nečeg višeg.
Dok neki....
Neki osjete istu tu toplinu
u blizini nekog jednako tako Božanstvenog,
jednako tako uzvišenog,
jednako tako višeg.
Dok će neki moriti u ledenim plamenovima,
onog nižeg,
nevrijednog,
nebožanstvenog.

I tako svaki pali biserni anđeo,
nosi po jednu uspomenu,
po jednu nadu,
nadu za povrat,
nadu za povrat boljem čovjeku,
boljem vremenu.
Sve tako do zadnje pahulje i kraja vremena.


To beloved one.
My own snowy Angel.