<body>

Anime openings
Rihanna
BUCK-TICK
KAT-TUN
t.A.T.u.
T.M. Revolution
Evergreen
Gackt
Sugababes

Hany-ohime ~ sama
Geishas
Décoration pour la maison
Gyaru gals
Bougies
Choses vintage
Couleur turquoise
Pin-up filles


03.02.2009.

Confesion.



Molim za oprost! Griješio sam.

Rekao sam laž. Rekao sam da ne mogu da dograbim vrijeme koje mi uporno uzmiče. Mogu. Rijetko, ali ipak mogu. Ali to nije ni malo lahko, ili ipak jeste. Samo trebam nekoga. Anđela, koji je bio sam i bez krila. On mi je pomogao da ugrabim vrijeme. Štaviše pomogao mi je da ga zaustavim.
Trebao sam samo odpustiti sprege koje čvrsto vezuju moje osjećaje. Kada sam ih odsjekao one su odpustile moje prave i jedine osjećaje, a oni su pomogli mom Anđelu. Podarili su mu krila, pa je mogao letjeti. A svom svojom ljubavlju koju osjeća, samo za mene zaustavi vrijeme. A na krilima zajedno pođosmo NEGDJE. I postadosmo jedno. Sjedinismo se, i bismo u našoj zemlji snova, baš onakvoj o kakvoj oboje sanjamo: nježnom, plahom, laganom i poletnom. Smjeli smo lebdjeti, i voljeti se, i pružati osjećaje.

I vremena ne bi.
I bismo jedno.
I voljesmo.
I grlismo.
I ljubismo.
I pružasmo.
I uzimasmo.
I voljesmo.
I voljesmo.
I voljesmo.
I voljesmo.
I voljesmo.
I voljesmo.
I voljesmo.

Zamišljam, i zamišljam.
Zamišljam kako stojimo tu,
na biserno bijelom snijegu,
pod uličnom svjetiljkom.

Moje maštanje prekida prodoran zvuk sluge,
koji se spušta niz ulicu.
Taj preljepi,
zamišljeni,
trenutak,
obavijen snježnim pokrivačem činio se vječnim,
kao i trajanje Zemlje,
svijeta.

Savršeni bijeli anđeo,
pred mojim očima graciozno pada
na hrpu svojih bisernih prijatelja,
te biva zaboravljen od svih svojih,
postaje meta životinja.
Sebičnih životnja,
svezanih očiju,
zaglupljenih pojmom savršenstva.

Meta ljudi koji ne znaju šta je život,
koji ne znaju živjeti život,
ne znaju šta je taj pali anđeo.

Koliko žartava pogiba,
biva uništeno,
da bi biserni anđeo postao.
I onda, na kraju,
pogiba pod njihovim željeznim dijamantima.

Pa na kraju,
odlazi,
uskršnjava,
biva žrtva,
žrtva za drugog anđela.
Drugog anđela,
koji će pasti kao i on,
i nestati,
i uskrsnuti,
za sljedećeg
i tako u nedogled, u beskraj.

I opet će me pali anđeli podsjetiti na njegovu braću,
njegovu braću koja pogibaju
i pod mojim dijamantima,
i pod njima nestaju.

Ali ja znam gdje ti anđeli oslaze.
Odlaze na nebo.
U raj, bolji svijet.
Svijet gdje neće biti čeličnih kolutova,
željeznih dijamanata.
Tu nema mijesta bezosjećanima,
onima bez srca,
duše.

Oni ne zaslužuju živjeti tu.
Ne zaslužuju osjetiti draži Božanske topline,
božanskog osjećaja,
nečeg višeg.
Dok neki....
Neki osjete istu tu toplinu
u blizini nekog jednako tako Božanstvenog,
jednako tako uzvišenog,
jednako tako višeg.
Dok će neki moriti u ledenim plamenovima,
onog nižeg,
nevrijednog,
nebožanstvenog.

I tako svaki pali biserni anđeo,
nosi po jednu uspomenu,
po jednu nadu,
nadu za povrat,
nadu za povrat boljem čovjeku,
boljem vremenu.
Sve tako do zadnje pahulje i kraja vremena.


To beloved one.
My own snowy Angel.